Posljednje novosti / vijesti

Kako preživljavaju žrtve nasilja u obitelji?
Datum objave 07 Mar 2016
Isprintaj članak

Nakon udaje za svog dugogodišnjeg momka, ono što je za dvadesetpetogodišnju Ninu iz Sarajeva bio normalan život, pretvorilo se u pravi pakao. Malo po malo, muž joj je zabranio sve što je nekada radila, od izlazaka sa prijateljicama, pozivanja obitelji u svoj dom na ručak, do nošenja uske odjeće. Prvi put ju je udario kada je saznao da nosi djevojčicu. On je želio dječaka.

Brojke pokazuju sumornu sliku

“Patrijarhalni odgoj i društvo koje ne poznaje snažnu osudu nasilja uzrok su ponovljenih nasilnih napada na žene“, ističe Indira Mehić-Čejvan, predsjednica Udruženja socijalnih radnika Srednjobosanske županije i direktorica Centra za socijalni rad Jajce.

Podaci pokazuju kako su žene izložene većem riziku od zlostavljanja unutar vlastitog doma, nego izvan njega, tvrdi Majda Halilović, autorica knjige pod naslovom: „Preživjele govore: Osvrt na odgovore krivičnopravnog sistema na nasilje u obitelji u BiH“. Premastudiji prevalencije, svaka treća žena u Bosni i Hercegovini bila je izložena nasilju u porodici. Žrtve su izložene sistematskoj kontroli, dominaciji, fizičkom zlostavljanju i psihološkom maltretiranju.

Zašto onda samo nekolicina žrtava napušta svog zlostavljača? „Obično se radi o onim trenucima bliskosti, periodu izvinjavanja, darivanja i davanja obećanja, zbog kojeg žrtve ostaju u vezi sa nasilnikom. Osim toga, ponekad nemaju izbora, ili bar misle da nemaju izbora“, dodaje gospođa Halilović.

Gdje potražiti pomoć?

Žene koje odluče napustiti partnera, samostalno ili uz pomoć policije, obično se obraćaju u jednu od devet sigurnih kuća širom zemljeu kojima je tijekom 2014. godine bilo smješteno 373 žena i djece. Fondacija Lara iz Bijeljine prva je organizacija koja je osnovala sklonište za žrtve trgovine ljudima u BiH, koje je od samog osnivanja služilo kao utočište za žrtve svih vrsta nasilja, uključujući tu i nasilje u obitelji.

„Žrtvama i njihovoj djeci pružamo smještaj, besplatnu pravnu pomoć i usluge psihološkog savjetovanja“ ističe zamjenica direktora Fondacije, Radmila Žigić. „Kao profesionalci, dužni smo ne osuđivati žrtve, čak i kada odluče napustiti sigurnu kuću, nego im pomoći da prijave nasilje“.

Policijska službenica iz Sarajeva i predsjednica Mreže policijskih službenica, Suvada Kuludija, pojašnjava da policija ima na raspolaganju 12 sati za podnošenje zahtjeva za mjere zaštite općinskom sudu od momenta kada žrtva prijavi napad. Takve mjere mogu obuhvatiti zabranu prilaska i iseljenje i/ili zabranu pristupa porodičnom domaćinstvu za navodnog počinioca nasilja. „Podnošenje zahtjeva za primjenu zaštitnih mjera propisano je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, a svaki izvještaj o krivičnom djelu ove vrste podnesen Tužiteljstvu, mora u prilogu imati ovaj zahtjev“.

Šta očekivati od pravosuđa?

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, u svojoj Analizi o krivičnopravnim sankcijama u predmetima nasilja u obitelji u BiH iz 2011. godine, navela je podatak kako je od ukupno 286 predmeta, u 77,2% izrečena uslovna kazna, dok je u samo 8,3% predmeta izrečena kazna zatvora, a 13.5% počinitelja bilo je kažnjeno novčanom kaznom. Razlog za tako visok broj izrečenih uslovnih kazni, prema riječima Adise Zahiragić, sutkinje Županijskog suda u Sarajevu i predsjednice Udruženja žena sudija u BiH, leži u skraćenom postupku.

„Tužiteljstvo podiže optužnicu sa kaznenim nalogom, koja obuhvata prijedlog za pokretanje skraćenog postupka i uslovno oslobađanje optuženog. Sud potvrđuje optužnicu i poziva optuženog da potpiše sporazum o priznanju krivnje. Tu se predmet završava. Sud nikada ne vidi žrtvu i nije upoznat sa dugoročnim posljedicama koje trpi obitelj“, ističe sutkinja Zahiragić.

Sutkinja Zahiragić također ističe da sudije ne bi trebalo da tretiraju otežavajuće i olakšavajuće okolnosti u predmetima nasilja u porodici na isti način kako to čine u slučaju drugih krivičnih djela. „Činjenica da je počinitelj bio pod utjecajem alkohola, da nije zaposlen ili da je pokazao kajanje, nije opravdanje za njegovo ponašanje. Štoviše, te činjenice trebalo bi tretirati kao otežavajuće okolnosti. Sud bi trebalo da izrekne novčanu kaznu, što je rijetko slučaj, i insistira na svjedočenju žrtava“, navodi sutkinja Zahiragić.

Kako sistem reaguje na ovu pojavu?

Policija ima veoma važnu ulogu u poticanju žrtava da prijave krivično djelo, koje na to imaju pravo u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, kako u Federaciji BiH, tako i u Republici Srpskoj.

Sanja Sumonja iz Mreže žena policijskih službenica Republike Srpske kaže da bez odgovarajuće podrške žrtve obično ne podnose prijavu, što u praksi predstavlja velik problem.

„Važno je kako se institucije u većoj mjeri angažiraju na promjeni predodžbe o nasilju u obitelji kao privatnom problemu, kao i na pružanju potrebne podrške žrtvama u cilju njihovog podsticanja da prijave nasilje i ustraju u postupku protiv počinitelja“, naglašava gospođa Sumonja.

U različitim općinama u BiH prisutne su znatne razlike u pogledu reakcije institucija na nasilje u obitelji. Zakoni se ne primjenjuju dosljedno, a, uz to, općinski timovi za borbu protiv nasilja u obitelji nisu formirani u svim općinama.

U cilju prevazilaženja takvog stanja, Misija OSCE-a u BiH je pružila pomoć institucijama u Federaciji BiH u uspostavljanju baze podataka o predmetima nasilja u obitelji.

Misija je također organizirala obuku za 300 policijskih službenika, socijalnih radnika i predstavnika organizacija građanskog društva o dobrim primjerima iz prakse u procesuiranju predmeta nasilja u obitelji i primjene baze podataka. 

„Baza podataka o predmetima nasilja u obitelji povezuje policiju, centre za socijalni rad, sigurne kuće i SOS telefonske centre za prijavljivanje nasilja u obiteljiširom Federacije BiH, što svim ovim institucijama omogućava da prate tekuće predmete i pronađu relevantne statističke pokazatelje“, ističe Elmaja Bavčić, službenica Misije OSCE-a za programska pitanja u oblasti strategija ravnopravnosti spolova. “Od žrtava se više ne traži da ponavljaju svoju priču dok prolaze kroz sistem pomoći i zaštite.“ Gospođa Bavčić navodi i kako se u Misiji OSCE-a u BiH nadaju kako će ostvariti suradnju sa partnerima u Republici Srpskoj, u cilju uvođenja sličnog modela.

„Nasilje u obitelji je globalni problem koji zahtijeva širi i usklađeniji angažman svih relevantnih institucija, kao i javnosti“, naglašava gospođa Bavčić. „Ova vrsta nasilja ne može se prihvatiti niti tolerirati. Jedini način pomoći žrtvama da prežive i ostave traumatično iskustvo iza sebe, jeste uspostava sistema podrške i zaštite koji će im biti na raspolaganju.“

Autor: Zlatan Musić

Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/vijesti/kako-prezivljavaju-zrtve-nasilja-u-obitelji-1066211 - www.vecernji.ba

Istaknuti projekt

Partneri Centra za socijalni rad